Sve stihove koje nadjete ovdje uzeti su iz Knjige naseg Janjarca Asima Osmanbasica

 

1. Odakle sam

Ima jedno mjesto malo kasabom se nekad zvalo

u srcu ga stalno nosim i imenom tim ponosim

Ima jedna rijeka bistra, kao biser sva se blista

Poneka je plahovita te poplavi polja zitna.

Ima jedan narod cio a koji se tu rodio

i zivio od davnina a sad mu je dom tudjina

Ako neznas moj jarane sa koje sam bolan strane

Kasaba je bolan moja Janja a ta rijeka Drina plava

2.  Panorama

Mjesto svako po cem se poznaje

pecat koji sjecanju ostaje

To su stare zgrade, bogomolje ugradjene

mnoge ljudse volje

Panoramu, moga mjesta gledam

a nikada je dusmaninu nedam

Crtajuc je dodao sam nesto

gdje su ljudi odlazili cesto

Jer bez toga nema panorame,

k'o drveta, bez i jedne grane.

3.  Moja Raja

Kad bih mog'o sada poci, niz brezuljke strme ove

odmaro se nebih nigdje do meraje Zeckanove

Na Pacicu zastao bih, pogledao na sve strane

toj ljepoti, zelenilu ni car nebi nas'o mane

Tada bi se prisjetio, jednog momka i curice

Setali su Lugovima, sve do bistre Njeverice.

Niz Prijeljeve isao bi bas polahko ko nekada,

iz Tukova kada podjem u vremena svoja mlada

Kad bi doso do Starace, pogled bi mi malo stao,

na njezinom ledu tvrdom mali raspust bi proveo.

Niz Vlagiju pogledo bih i niz sokak Velagica

a sve lijepo seirio, do sokaka bas Delica.

Tako iduc pored rijeke zastao bih kod slapova i (brzica)

i stvorio staru sliku kud je tekla voda ova.

A na mostu nasred Janje sada nema moje raje,

ne treba mi prazna Janja idem gdje i moja raj.

4. Za slobodu Bosne (stihovi posveceni Seadu Paravlicu)

Za slobodu Bosne nase borimo se svi,

po brdima procvjetali zlatni ljiljani.

U najljepsem svome cvijetu jedan ljiljan uvenuo,

Za slobodu Bosne svoje kod Varesa ostanuo.

Zlatni ljiljan zlatne kose, svijetla oka duse ciste,

Sead njemu ime bjese sin je Bosne ponosne.

U Janji je ponikao sirom Bosne mirisao,

a od Tuzle do Olova predvodio ljiljanina.

U sjecanju kod jarana njegov lik ce da ostane,

i njegova Semberija slobodna ce da postane.

5.  Tvoje ime

Kad kapetan Hajaro krenu  i povede narod svoj,

za slobodu da se bore i stadose svi u stroj.

Bez pusaka i metaka u odlucan podje boj,

"nikad robom nece biti vec ponosan narod moj".

Cuvao je svakog borca i volio kao brata,

a njegova rijec i borba vrijednija je i od zlata.

Tvoji borci voljese te i voljece sve dok zive,

ponose se oni Tobom i svi nose tvoje ime.

Dosli su i novi borci da odmore one stare,

boriti se oni znaju Ti nebrine kapetane!

Od grebena do Goduse ispisano tvoje ime,

cijelom Bosnom odjekuje i svi znaju Hajro ko je!

6.  Dva Handzara

Okacen na zidu stoji, iskovani, handzar stari,

i bas lijepo on izgleda, uz ostale kraj njeg stvari.

Iznad njega stoji slika, kapetana Hajrudina,

tog heroja naseg rodnoga i najdrazeg naseg sina.

Desno od njeg Republika, za koju se on borio,

volio je iznad svega, svoj je zivot za nju dao.

Ima jedan drugi "Handzar" sto na zidu on ne stoji,

a uz Hajru borio se i sad nasu vojsku broji.

Mnogi ovdje ponosni su sto imaju takvog borca,

jer sacuva nekom brata staru majku ili oca.

I na poklom su mu dali, taj iskovan handzar lijep,

tako zive dva handzara pa nek zive bar jos vijek!

7.  Pogled

Gledo sam s Teocaka, svuda na sve strane,

al pogled najduze mi na Drini ostade.

U ruci mi durbin novi, sve se lijepo vidi,

a u dusi nesto vice, "Hajde kuci idi!"

Dugo gledam kroz tu spravu, sve mi oci suze,

i pitam se zasto dusman, ognjiste mi uze.

Ni boga se on ne boji, niti moje kletve,

a krivice nema moje, pa sto mi se svete?!

Dugo opet tako gledam,samo golim okom,

cini mi se moga bi stici jednim skokom

Ali sada sta cu tamo moj je narod prognan,

a bio je nekad sretan, sada bijedan i gladan.

Kako vrijeme sad prolazi postaje mi sada teze.

jer me ljubav za Podrinjem od rodjenja veze.

Otjerati sve dusmane moramo sto prije,

da bi sretno svi zivjeli pored nase Drine.

8.  Dva Treptaja

Bacih pogled niz prostranstvo ravno gdje sam rasto a nebih odavno,

Pored mene sin je moj jedini, a gledamo prema rijeci Drini.

Sta to trepti pored rijeke Drine, sta sjeverno nasred Semberije.

Treperenje pored rijeke Drine, to je Janja moj nejaki sine

a sjeverno na sred Semberije to su svijetla od grada Bijeljine.

Nema tamo ni svirke ni pjesama, koje su se cule od davnina,

ni sevdaha u staroj mahali, kad se jangin niz sokak pomoli.

Ne cuje se ezan sa munare, porusene dzamije su strare.

ne slave se tamo ni bajrami niti poste sehri ramazani.

Tamo vise nema Muslimana, protjerani su svi od dusmana,

al se bolja vremena cekaju, povratku se skorom svi nadaju.

Kad ponovo dodju rodnom kraju, muhadzeri sto se potucaju,

procvjetace Janja i Bijeljina, slobodna ce biti Semberija,

Treptaji ce u svjetlo se slati i micemo sine, tamo biti.

9.  Fahret i Galja

Mlad se Fahret ozenio, sina, nije ni vidio,

a vec vodi ljutu borbu da donese mu slobodu.

Po vrleti Teocaka ofanziva bjese jaka,

a za borce hrane nema, te se Fahret na put sprema

Ode Fahret, sa njim i Galja, nabaviti hranu valja,

pa vozeci sve na smjenu, dojezdise bas Minhenu.

Nas se narod okupio i za hranu prilog dao,

tad je Fahret svoga sina prvi put i ugledao.

U Teocak brasno stize, to borcima moral dize.
manje brige ima sada, vesela je sva brigada.

I Fahret se veselio sto je sina svog vidio.

i nastavlja borbu dalje sve uz rame jare Galje.

10.  Dragi moji u Tudjini

Dragi moji u tudjini drugi vas otjera,

 ne ostajte tamo vjecno kraj tudzeg pendzera.

Nigdje Bosne neces naci, ona ti je mati,

pa se svojoj domovini sa rodbinom vrati.

Ovih rijeka i planina,bolan, nigdje nema,

ni Saraj'va ni Mostara i svi tim zemljama.

Nemoj nikad zaboraviti: Bosnu, zemlju svoju,

jer na svijetu neces naci, domovinu bolju.

Moj bosnjace ti se vrati, svojoj rodnoj grudi,

Sto je Bosna zemlja tvoja,jos ponosan budi.

Neka tvoja djeca budu, sto si i ti

u Bosni ces moj jarane samo sretan biti

Dragi moji u tudjini dusman vas otjera,

ne ostajte tamo vjecno, kraj tudjega pendzera.

11.Drina Majka

Ona mi je kao majka kad nedodjem ona brine,

sve je bilo kao bajka to je zivot pored Drine.

Volim moju ljepoticu kad je bistra, kad se muti,

na njoj staru vodenicu kad kukuruz melje zuti.

Rodno polje pored Drine nece izi'c iz sjecanja,

svi sprudovi i krivine, bijeli behar od tresanja

U jesenje kisne dane, dusman kad me protjerase,

podje dusa da mi stane sto me od nje razdvojise.

Ona tece kao nekad, talasa se i zubori,

sunce  sitan pjesak grije meni Drina zbori,

"Dodji sine rodnom kraju, i otjeraj te dusmane,

 koji zemljom ti haraju i nanose teske rane.

To su vuci a ne ljudi, krvava sam i ja tekla

Pobjeda je sine tvoja," tako mi je Drina rekla.

Rijeko mila vec polazim, s jaranima mojim svima,

obalu ti da zasadim sve sa zlatnim ljiljanima.

Kad ti dojdem na obalu, gdje sam rodjen i stasao,

ako treba i umrjecu, ostavit'te vise necu.

12. Opet Nase Podrinje ce Biti

Semberija duga i siroka, kolko vide dva mi crna oka,

Polja rodna, puna razne hrane, cijelu Bosnu mogu da ishrane.

Nekada su i kiridjije bile, sa zapregom hranu su vozile,

do Zvornika preko Brezovice, do Han Pjeska il do Vlasenice.

Kad su dosla moderna vremena,sad zaprezi ni pomena nejma,

Svako ima limuzinu svoju, zivi narod ko bubreg u loju.

Dusmanu se to svidjelo nije, planiro je pljacku Semberije.

Muslimani njemu zasmetase a imanja za oko zapese.

Na Biljeljinu prvo udari, potom cijelu Janju opkolio.

Dalje dusman krenuo uz Drinu, Kozluk Zvornik njemu su na cilju.

Sepak Kozluk vidje sta ce biti, pa se narod morade seliti.

Ostavise svoju rodnu grudu i da pravi muhadzeri budu.

Iako je bez oruzja bio sa Kule je narod se borio,

Zvornik nam je ponos i dika, sada valja istjerat cetnika.

Kad procvjeta cvijece Srebrenice, i kad puhne vjetar s Majevice,

pa zaljulja svaki cempres viti, opet nase Podrinje ce biti.

13. Dvades' Sedmo Vece Ramazana

Na smijraju jednog lijepog dana dvades' sedmo vece Ramazana,

proljece je devedeset i druga, nad Biljeljinom nadvila se tuga.

Posto b'jese Ramazan pri kraju, Bajramu se svi skorom nadaju.

Al nam BAjram krvav osvanuo, na Bosnu je dusman udario.

Narod tom nije se ni nado a oruzje nije ni imao,

pa se dusman plaho osilio, na goloruk narod napanuo.

Tako nas je dusman prevario sa ognjista nasih otjerao.

Ostalo je sve sto imadosmo, i po bijelom svijetu rasturismo.

Ko mogase ode u Nemacku, drugi jedva stigli u Madjarsku,

neki bjeze preko rijeke Drine, i tamo je vel'k dusman sine.

Sve sposobno u logor strpase ili radnu obavezu dase.

zene starce i ono djecice, otjerase preko Majevice.

Al' ko predje brdo Majevicu, bilo mu je laske bolnom srcu,

bar je zivu glavu izvukao, da ga dusman nebi dotukao.

Kad su dosli na slobodu zeljnu, suzna oka ljubili su zemlju,

ne boje se sta ce dalje biti, odavde se sad mogu boriti.

Doci ce nam i bolja proljeca, i nad Bosnu osmjehnuti sreca,

slozno cemo zemlju odbraniti, ljiljanima cijelu okititi.

14. Komsija

U mom kraju ranom zorom ide se u polje,

i nezali niko truda da se zivi bolje.

I komsija moj je tako, radio do mraka,

ali nesto preokrenu ne godi mu svaka.

Gledam nesto u komsiju da bolestan nije,

pa mi, eto,zao, mog prvog komsije.

Kad saznadoh sta je njemu, bogme, sale nejma,

da mi prvi moj komsija zlo veliko sprema

Sto bi sa komsijom, sta u njemu puce?

Nisam znao da tu bolest vec odavno vuce.

Celjad svoju ja pokupih, kad zarudi zora,

dok komsija nije usto , bjezati se mora.

Eto, komso, otis'o sam, ispunih ti volju,

ali ni ti ne pogledaj, sad sudbinu bolju.

Ti komsiaj ostao si, na imanju svome,

jos imanje moje uze, haram bolan, to je.

Da l' si nekad pomislio, sta te moze snaci,

od sramote neces moci na bijel svijet izaci.

Kako nece na um da ti, sta pametno dodje,

sta ce bolan, biti s tobom kad sve ovo prodje.