Od 1963. godine, Mjesna zajednica Janja je na zboru biraca izglasala uvodjenje mjesnog samodoprinosa od 4% na plate radnika, 3% na penzije i 12% na katarstarski dohodak za poljoprivrednike, da bi od tih sredstava mogla rjesavati vitalne potrebe mjestana.  Pored navedenih prihoda, znacajan je doprinos mjestana u dobrovoljnom radu i prilozima.  Ovaj doprinos se obnavlja svakih cetiri godine.

Prije izgradnje osmogodisnje skole u Janji, formirano je  17 brigada rada, cime je bilo obuhvaceno svo radno sposobno stanovnistvo.

   Zapregama su mjestani dovozili sljunak i pijesak za izgradnju ove skole.  Nakon toga je podignuta veterinarska stanica koja je bila neophodna zbog velikog stocnog fonda na ovom podrucju.  Mjesna zajednica je takodje inicijator izgradnje Doma zdravlja u Janji, a pored sredstava od mjesnog samodoprinosa, te pomoci mjestana koji su bili u inostranstvu a oni kupili opremu za ovaj dom, bilo je i dobrovoljnog rada i trazenja sredstavasa druge strane.  U tome periodu je uradjen i dio asfalta glavnim ulicama.  Zbog dotrajalosti niskonaponske elektricne mreze, uslijedila je i njena rekonstrukcija, od cega je Mjesna zajednica snosila trecinu troskova ovoga posla.  Tada postavljena i javna rasvjeta po sporednim ulicama sa ukupno 168sijalica .             

    Veliki problem je rijesen izgradnjom mostana Sofica brodu (Vlagija).  Prije izgradnje mosta, tu je bila velika "vratolomija".  Ljudi su prelazili preko rijeke sa praznim kolima, a bilo je nevjerovatno da se tuda moglo prolaziti znog veoma strme obale.  Jedne prilike, vracajuci se iz "kirije", jedan mjestanin, ne znajuci da je rijeka nadosla od brda do brda,  naidje da kolima prijedje  preko  vode.  Bio je odnesen sa kolima i konjma.  Nekako se davranisao i isplivao, a kola i konje nije nikada nasao. 

   Izgradnjom ovoga mosta ostvarena je brza i bezbjednija kominikacija preko rijeke Janje, a ujedno je i rastercen most u centru mjesta, preko kojeg prelazi glavna saobracajnica Bijeljina- Zvornik.  Mnostvo sokaka zadavalo je takodje veliki problem, jer nije bilo dovoljno sredstava za njihovo asfaltiranje.  Medjutim, iskrsao je neophodniji posao, a to je dovodjenje zdrave pitke  vode, za sto su bila potrebna velika sredstva.  Mjesna zajednica je prije ugovoranju ovih poslova sa mjestanima vec dogovorila da se iskopavanje kanala uradi na dobrovoljnoj bazi.  Uz dobru organizovanost, svko domacinstvo je imalo priliku da dobije cistu vodu, jer su postojeci bunari i pumpe bili nosioci zaraznih bolesti preko zagadjenja vode iz mnogobrojnih septickih jama i drugih otpadnih voda.  Za 40 dana mjestani Janje su iskopalli 48 kilometara kanala, potavili cijevi i zatrpli ih.  Akcija ovih razmjera izvedena je prije svega sto su mjestani bili svjesni znacaja dovodjenja zdrave pitke vode, o cemu im je pricao dr. Mahmud Nurkic, koji je bio ujedno i pokretac ove akcije.Nakon uvodjenja vode nanovo je poceto asfaltiranje ulilca u etapama.  Odobreni su neki krediti Mjesnoj zajednici, koje je kasnije trebalo sratiti.  Kada su rijeseni problemi struje , vode i izgradnje Doma zdravlja, na redu su  zgrada u kojoj ce biti smjesteni posta, banka, mjesni ured i prostorije za potrebe Mjesne zajednice, a u toj zgradi ce biti i telefonska centrala sa 1.000 telefonskih brojeva.  Uspostavljena je telefonska veza sa svijetom izgradnjom novog objekta, a mjestani su odmah uplacivali za prikljucke.  Pored velike angazovanosti na izgradnji infrastrukture, Mjesna zajednica je bila takodje angazovana na podizanju industrijskih objekata.  Date su lokacije za izgradnju dvije fabrike i trafo stanice.  Ovaj kompleks zemljista je vec ranije planiran da bude iskoristen u te svrhe, pa je ustupanjem ovoga zemljista doslo do otvaranja ''Unisovog" pogona savitljivih cijevi i vratila "Panflex" i "Zenitovog" pogona za izgradnju gornjih dijelova obuce.  Ranije podignuta fabriga susenog voca i povrca, zatim "Drinin pogon drvne galanterije i voe dvije nove fabrike, stvorile su komplex industrijske zone.  Mjesna zajednica je potom kroz cijelo mjesto postavila nepnsko osvjetljenje  duzglavne ulice, od Stanice milicije do ove industrijske zone.  Takodje je i po mahalama postavljena ulicna rasvjeta.

     Veliki udio u izgradnji Vatrogasnog doma takodje je imala Mjesna zajednica.  Velika je zasluga mjestana u svemu sto se radil, a prije svih to su predsjednici Mjesne zajednice i clanovi Savjeta koji su imali podrsku i povjerenje naroda.  Od osnivanja Mjesne zajednice u Janji, najuspjesnije je radio Ibrahim Huremovic, koji je i tri mandata uradio najvise sa ljepsi izgled i zdraviju sredinu.  Takodje je i dr. Mahmud Murkic dao veliki doprinos, narocito pri uvodjenju vodovoda u Janji.  Ostali predsjednici su vjerovatno dali maksimum u svome radu a i okolnosti i vrijeme u kojima su bili na ovim duznostima nisu im dozvoljavali da rade vise nego sto su uradili.

   Prvi predsjednik Mjesne zajednice Janja bio je Jahija Durgutovic, zatim dipl. ecc. Mehmed Skokic, pa Emin Zakomac i ranije pomenuti Ibrahim Huremovic i dr. Mahmud Nurkic.  Veoma znacajan doprinos dao je dip. ecc. Muhamed Alibegovic, koji je u vise mandata bio predsjednik Izvrsnog odbora MZ Janja.  Veoma je znacajan rad i odbornka, koji su nosili veliki dio poslova: Ramo Ramic, Sadija Paravlic, Osman Music, Mujo Aganovic, Jusuf Likic, Abdulah Velagic, Saban Suljic, Ismet Camic, Edhem Prepic i drugi mladji clanovi Savjeta MZ.

   Od velikog su znacaja i donacije mjestana Janje na radu u inostranstvu, jer bez njihovog ucesca od mnogih poslova ne bi bilo nista.  Mjestani su sa elanom i poletno prihvatali sve korisne prijedloge i nisu zalili truda ni srestava da svoje mjesto uljepsaju i nacine ga privlacnim.  U tome su i uspjeli