U Janji su dvije dzamije.  Atik (stara) dzamija i Dzedid (nova) dzamija u Gornjoj mahali.  Prema sacuvanim podatcima, Atik dzamija je nekada nosila ime Sulejmanija (Dzamija sultana Sulejman), pa se predpostavlja da je gradjena za vrijeme mjegove vladavine (1520-1566.).  Ova dzamija je nekoliko puta obnavljana zbog dotrajalosti.  Poslednji put je zgrada dzamije nanovo izgradjena 1965. godine, a majstori koji su je ozidali su Alija i njegovi sin Hazim Bacevac.
 

Dzedid ( nova ) dzamija je u Gornjoj mahali.  Kao i carsijska dzamija i ova je nekoliko puta obnavljana.  Imala je drvenu munaru.  Godine 1982. izgradjena je na novo ova dzamija, a majstor koji je zidao je bio Mustafa Hadzic iz Janje.  Treca dzamija je bila u izgradnji u Polutinama kod harema, ali je njena izgradnja obustavljena 1992. godine.

   U Janji postoje tri harema i jedno groblje.  Haremi su u Polutinama, Dugom Polju i Panjevima, dok se srpsko groblje nalazi na izlazu iz Janje prema Bijeljini.  Posto su medjunacionalni odnosi bili vrlo dobri, Srbi su dolazili na poslednji ispracaj svojih komsija Muslimana, a takodje su i Muslimani odlazili na sahrane.  Najbolji primjer dobrih odnosa je, da su mjestani zajedno Muslimani i Srbi prikupili sredstva za renoviranje pravoslavne crkve u Janji, a to je jedina crkva na bivsem opcinskom podrucju gdje je Janja bila opcinski centar (do 1961.god.)

   Poslednji ispracaj mjestan (dzenaza) obavljao se ispred jedne od dvije dzamije.  Sa desne obale rijeke Janje, mjestani su ukopavani u harem "Panjevi", a dzenaza je polazila ispred Dzedid dzamije.  Mjestani iz Polutina i Smajic mahale ukopavani su u harem "Polutine", a dzenaza je polazila ispred Atik dzamije.  Takodje je ispred Atik dzamije polazila dzenaza i za umrle iz Sarampova i Dugog Polja, a oni su ukopavani u harem u Dugom Polju.

Hadzije iz Janje

   Pored ostalih vjerskih duznosti, Muslimani iz Janje su odlazili i na hadz. Za vrijeme austro-ugarske okupacije i stare Jugoslavije, na hadz su isli: hadzi-Abdulah Adanalic, hadzi-Mehaga Skokic, hadzi-Osman Bukvic, hadzi-Abdulah Zakomac, hadzi-Omer Muharemovis, hadzi-Huso Smajic, hadzi-Mehmed Sprecak, hadzi-Hasan Huremovic, hadzi-Rizvan Bukvic..... Kada je hadzi-Hasan Huremovic (kojeg su kasnije zvali hadzi-Pekar) bio na hadzu i uz ostale hadzije obilazio oko Crnog kamena, jedan je covjek gledajuci bas njega rekao: "Jazuk!".  To je hadzi-Hasana natjeralo da i na godinu ode na hadz, a onaj covjek je opet isto rekao.  Hadzi-Hasanu nije bilo jasno sto bi to moglo znaciti....

   Nakon II svj. rata na hadz je iz Janje prvi otisao hadzi-Juso Velagic.  Sve do 1969. godine, da bi platio troskove odlaska na hadz, svaki pojedinac je morao priloziti dvadeset "sorvanja", dok se kasnije placalo u dolarima, odnosno njemackim markama.  Od tada je bio masovniji odlazak.  Godine 1990. iz Janje su na hadz ispracena 43  mjestana